Velika nam je čast ovakve vrhunske sportaše ugostiti u našoj školi. Domagoje i Leone, imamo nekoliko pitanja za vas, vaše odgovore objavit ćemo na web stranici naše škole. Znamo da će intervju s vama biti jedan od najčitanijih članaka na web stranici.

Zanima nas prvo kako i kada ste se počeli baviti rukometom?

Domagoj: Dosta sam se kasno počeo baviti sportom i nisam se mogao odlučiti kojim sportom se baviti – nogometom ili rukometom. Nisam mogao ići u školu i baviti se s dva sporta, pa sam se ipak odlučio za rukomet kad sam imao 11 godina.

Leon: Jako sam kasno počeo trenirati rukomet, s 16-17 godina.

Gdje ste počeli trenirati i koja je osoba najzaslužnija za vaš početak bavljenja rukometom?

Domagoj: Rodom sam iz Ivanić Grada i tu sam počeo trenirati. Najviše je zaslužan moj otac koji me bodrio i podržavao.

Leon: Rođen sam u Širokom Brijegu, a sada živim u Novskoj. Najzaslužnija osoba je moj brat i bratov profesor. Brat je rekao profesoru da imam 2 metra i 100 kg i tako sam se počeo baviti rukometom.

U kojim ste klubovima igrali, osim u Rukometnom klubu Zagreb?

Domagoj: Krenuo sam igrati u Ivanić Gradu, zatim sam se u Dugom Selu zadržao dvije godine. Sada sam u Zagrebu već dvije godine.

Leon: Prvo sam igrao u Novskoj, zatim u Moslavini, a sada sam u Zagrebu.

Gdje vam je najbolje bilo igrati i zašto?

Domagoj: Sigurno u Zagrebu, jer PPD Zagreb pruža najviše što možeš doseći u Hrvatskoj u rukometu.

Leon: Isto tako PPD Zagreb, ali i Moslavina će mi ostati u lijepom sjećanju.

Kakvi su vaši planovi za reprezentaciju?

Domagoj: To ćemo još vidjeti tko će biti pozvan. Bilo bi mi svakako drago da uđem u reprezentaciju.

Leon: Nadamo se da ćemo dobro odraditi ovu sezonu te da ćemo biti dobri u igri kako bi nas onda izbornik i pozvao u reprezentaciju.

Jeste li dosad imali kakvih ozljeda?

Domagoj: Nažalost, imao sam, prije 3 mjeseca operirao sam rame.

Leon: Isto tako, imao sam slomljen nos, operaciju tetive i šake. Nažalost, ima pomalo svega u ozljedama.

Što bi poručili mladima koji se žele profesionalno baviti rukometom?

Domagoj: Samo neka budu uporni i treniraju. Ni odricanje nije teško ako to vole.

Leon: Neka postavljaju cilj jako visoko te sa svojim trudom i zalaganjem ostvare što žele.

Imate li neku posebnu priču s terena?

Domagoj: Kod prvog gostovanja u Bjelorusiju, išao sam na operaciju ramena. Drugi put imao sam trovanje želudca. To je recimo bilo zanimljivo, ali ima dosta zanimljivih priča.

Leon: Prošao sam također trovanje u Bjelorusiji. Bar sad znamo što smijemo jesti.

Možete li poručiti mladima koliko je i zašto bitno bavljenje sportom?

Domagoj: Najbitnije je održavati fizičku aktivnost. Nije važno koji je sport u igri, važno je da djeca i mladi rade na sebi.

Leon: Važno je zdravlje te da na taj način stječu i prijatelje i društvo.

Kako vam se svidjelo u našoj školi?

Domagoj: Super, super. Izvrsna atmosfera. Zabavno,  s toliko pozitivnih ljudi koje već dugo nisam vidio. Pozivamo publiku da nas dođu gledati u Arenu i da svojom pozitivom dignu atmosferu.

Leon: Bilo je odlično i jako dobro organizirano. Publika je bila super. Također vas pozivam da dođete u Arenu i budete naši vjerni navijači.

Hvala vam na odgovorima i strpljenju. Bili ste dragi i izvrsni sugovornici.

Marija Novalić i Antonia Šeliš, 6.a